Putevi i stranputice ljubavi

Potreba za ljubavlju je jedan od najsnažnijih pokretača

ljudskog ponašanja. Ponekad taj pokret vodi prema

ostvarenju, a ponekad nestaje u fantaziji.

 

Potreba za ljubavlju i pripadanjem jedna je od osnovnih psiholoških potreba. Ovu potrebu naročito ističe humanistička struja psihologije koju su sredinom dvadesetog stoljeća pokrenuli američki psiholozi Abraham Maslow i Carl Rogers. Danas je općeprihvaćeno mišljenje da je upravo ova potreba jedan od najsnažnijih pokretača ljudskog ponašanja.

Vjerovali stručnjacima ili ne, dovoljno je zaviriti u povijest ili se osvrnuti oko sebe da postane očigledno kako su ljudi radi ljubavi u stanju napraviti zaista puno: preseliti se na drugi kraj svijeta, promijeniti religiju, izvrgnuti se osudi obitelji i društva, okrenuti svoj život za 360 stupnjeva. Međutim, promjene koje se radi ljubavi poduzimaju, iako nošene snažnim i ugodnim energijama, ne moraju uvijek biti pozitivne. Kada je u pitanju romantična zaljubljenost, u tim promjenama se kriju i mnoge zamke.

Pod utjecajem osobe koju vole, ljudi su u stanju usvajati loše navike, upuštati se u rizična ponašanja i donositi odluke zbog kojih im kasnije bude žao. Romantična zaljubljenost je svojevrsna čarolija koja za sobom povlači sljepoću, ignoriranje cjeline u svrhu zadržavanja onog dijela odnosa koji baca u zanos i puni energijom. Kada čarolija prestane, na vidjelo isplivavaju oni aspekti odnosa koji su ostali zasjenjeni, a oni uvijek bude neugodne, teške ili destruktivne osjećaje.

Otvorenost i sposobnost za ostvarenje zrele ljubavi ima veze s godinama, ali puno više s osobnim razvojem i načinom na koji učimo kroz iskustva. Ova ljubav ima svoju trajnost i usklađena je s višim vrijednostima i ciljevima. Zrela ljubav daje osjećaj rasta, transcendencije i pomaže boljem funkcioniranju na svim životnim poljima. Međutim, ova ljubav je rijetkost, baš kao što su izuzetno rijetki mudri, stari ljudi. Na žalost, većina ih je izjedena gorčinom, beznađem i očajem.

Potreba za ljubavlju i pripadanjem s godinama ne jenjava. Ona je prisutna i kod ljudi koji uopće ne vjeruju u ljubav i kod onih kojima ljubav predstavlja pali ideal prema kojem se odnose s  ironijom ili s visoka. Međutim, kapaciteti za ljubav su različiti. Ne možemo voljeti svakoga. Potencijal za razvoj ljubavi postoji među onim ljudima koji osjećaju određenu kompatibilnost, usklađenosti onog koliko i kako mogu dati i primiti. Ako te kompatibilnosti nema, gotovo je nemoguće da će se ona s vremenom pojaviti. Može se razviti dobar odnos, ali ljubav i dobar odnos nisu isto.

Neki ljudi ostaju u doživotnim vezama i brakovima u ime dobrog odnosa, a pate za ljubavlju ili je pronalaze "sa strane". Neki se trajno samozavaravaju da su dobra komunikacija, razumijevanje i poštovanje "to", da dublje i više od toga ne postoji. Pomanjkanje emotivne razmjene se može opravdati i racionalizirati na bezbroj načina. Međutim, opravdanja i racionalizacije ne umanjuju potrebu za emotivnom razmjenom kod onog partnera koji se osjeća zakinuto jer može dati i primiti više. U takvim odnosima samo je pitanje vremena kada će neka druga, kompatibilnija osoba ponuditi više, što otvara vrata ljubavništvu.

Ljudi koji ulaze u ljubavničke odnose nisu nemoralni ljudi koje nije briga za druge. Naravno, ima i takvih - onih koji od seksualne ili emotivne želje oslijepe, pa postaju izrazito sebični i zaista ih nije briga kakve to posljedice može imati na druge važne odnose. Ima i onih koji pokušavaju od bilo koga bilo kako iscijediti barem malo bliskosti, jer im to daje osjećaj prihvaćenosti i željenosti koji u partnerskom odnosu nemaju. Ima i onih koji su ovisni o osvajanju kojim pokušavaju potvrditi svoju muškost, ženstvenost ili ljepotu. Međutim, tu su i ljudi koji imaju snažan kapacitet za druge i koji ulaze u ljubavnički odnos upravo zbog tog snažnog kapaciteta koji je u njihovom postojećem partnerskom odnosu dugo odbijan ili sveden na nešto plitko.

Takvi ljudi često imaju prirodan poriv voljenu osobu stavljati na prvo mjesto i teško si mogu priznati da ulaze u ljubavnički odnos iz svojih nezadovoljenih emotivnih i/ili tjelesnih potreba, pa si znaju zamagliti perspektivu dobrim namjerama. Na primjer: "Ona je povrijeđena, vodit ću ljubav s njom i iscijeliti je", "Pomoći ću joj da postane žena", "Otvorit ću joj srce" i slično. Međutim, tek kad preuzmu odgovornost za svoje emotivne i tjelesne potrebe i sagledaju svoje nezadovoljstvo u postojećoj vezi ili braku, mogu izaći iz kruga samozavaravanja.

Razlozi iz kojih moralni i dobri ljudi ulaze u ljubavničke odnose su različiti. Primjerice, žena koja je imala stroge, religiozne roditelje i prerano je postala majka, u četrdesetima će se, bez obzira na supruga i dvoje djece, možda strastveno zaljubiti u glazbenika koji živi svoju divlju energiju i koji u njoj budi osjećaj adolescentske slobode koju nikada nije imala priliku proživjeti. Ili, muškarac koji skrbi za suprugu i četvero djece koje je napravio prvenstveno iz suprugine želje za velikom obitelji u nekom trenutku će se početi osjećati iskorišteno i zatočeno, pa će unutarnje mrtvilo možda pokušati oživjeti sa svježom energijom duplo mlađe žene.

Ovi problemi se ne moraju "rješavati" ljubavništvom. Moguće je da žena iz prvog primjera oživi svoju mladenačku energiju tako da upiše tečaj gitare i počne izlaziti i više se zabavljati. Moguće je da muškarac iz drugog primjera preuzme odgovornost za prepuštanje kontrole u vezi važnih životnih odluka supruzi i samim time se u odnosu s njom počne osjećati snažnijim. Međutim, ove promjene su moguće jedino kod parova koji su se (barem nekada davno) voljeli, koji su razvili dobru komunikaciju i koji shvaćaju važnost zadržavanja intime unutar odnosa.

Mada će mnogi ljudi ljubavništvo osuđivati, čim se zagrebe malo ispod površine, ono postaje logično, a u nekim slučajevima i potrebno da osoba izađe iz svoje poznate, ograničene zone partnerstva u kojem je vitalna energija ostala sputana ili zatvorena. Ljubavništvo može dati snagu za velike i važne životne promjene - bilo prema izlaženju iz veze ili braka, bilo prema svjesnijem, odgovornijem odabiru postojeće veze ili braka.

Taj svjesniji, odgovorniji odabir nema smisla ako znači povratak na staro, jer će se onda vratiti i staro nezadovoljstvo i stari, poznati izlaz - ljubavništvo. Ali ako taj svjesniji, odgovorniji odabir uključuje snažan poriv da se u vezi ili braku ponovo ožive topli, ljubavni i erotski osjećaji koji su nekada postojali, a temelje na empatiji i razumijevanju, onda to itekako ima smisla i za oba partnera može predstavljati vrijedan izvor energije za snažnu osobnu transformaciju.

Većina ljudi srednjih godina kao izgovor za ostajanje u vezama i brakovima u kojima im kronično nedostaje bliskosti, povezanosti i ljubavi, navode djecu. "Skupa smo radi djece" je rečenica koju smo svi puno puta čuli. Međutim, kada osobu koja ostaje u takvoj vezi ili braku "radi djece" pitate da li bi takvu ljubavno nezadovoljstvo jednog dana poželjeli svojoj djeci, redovito odgovaraju "ne", iako ih svojim modelom ponašanja podučavaju upravo tome. Jasno je da djeca trebaju izuzetno puno brige i pažnje na svim nivoima, ali ne treba zaboraviti da djeca trebaju i model roditelja koji poštuje svoj život i iz njega želi izvući ono najbolje.

Kada dođe do rastave, neki roditelji imaju kapaciteta djecu sačuvati kao vrhunsku vrijednost u svojim životima, a neki ne. Neki muškarci naprosto odu i zanemare djecu. Neke žene manipuliraju djecom ne bi li muškarca vratile natrag. Neki muškarci ne žele pomagati ženi koja ostaje s djecom, nego je u teškim trenucima puštaju da sve podnese sama. Neke žene okreću djecu protiv oca i na taj način mu se osvećuju. Međutim, ima i sasvim drugačijih priča. Neki muškarci nakon rastave provode više vremena sa svojom djecom nego prije, jer više nemaju potrebu za bijegom. Neke žene nakon rastave prestanu trošiti energiju na pokušaje popravljanja partnerskog odnosa, pa su mirnije i mogu se bolje posvetiti djeci i napokon sagledati svoj život iz nove perspektive. Neki muškarci, nakon rastave, upravo zato što su zadovoljniji, mogu bolje doživjeti svoju djecu i posvetiti im se na puno dubljoj emotivnoj razini, a imaju i više snage posvetiti se ambiciji kako bi za svoju obitelj što više priskrbili.

Iako danas broj rastava iz godine u godinu raste, većina ljudi će ipak odabrati status quo - ostajat će u vezama i brakovima u kojima nisu zadovoljni, ali će si to nezadovoljstvo pokušavati zaliječiti ljubavničkim odnosima ili barem osvajanjem. Mnogi će u mislima održavati fiktivne veze koje će im svakodnevnicu činiti podnošljivijom i održavati, ako ništa drugo, barem nadu u postojanje odnosa koji se temelji na ljubavi. To ima i svoju lošu stranu - čestu odsutnost i pomanjkanje energije za pokretanje stvarnih promjena. A stvarnost je zahtjevna. Želimo li u njoj biti što stvarniji, autentičniji i bliži - kako drugima tako i samima sebi - treba nam hrabrost da sagledamo svoje živote i svoje važne odnose u cjelini.

Kako izaći iz problematičnog ljubavničkog odnosa?

Ljubavnički odnos može dobro funkcionirati jedino ako obje strane u taj odnos ulažu otprilike jednako i ako se slažu oko granica tog odnosa. Primjerice, oboje su u brakovima, imaju djecu i spremni su odvojiti nekoliko sati tjedno za ljubavnički odnos koji im puni baterije. Ovo nije preporuka za takav odnos, ali nije ni osuda takvog odnosa. Takvi odnosi naprosto postoje, iako su izuzetno rijetki. Među ljubavnicima je, umjesto svjesnog dogovora, puno češće tapkanje u mraku podsvijesti iz kojeg iskrsavaju igre svjetla i sjene - svjetla u vidu sreće zbog prepoznavanja i dijeljenja emocija, a nesreće zbog besperspektivnosti odnosa i međusobnog nedostajanja. Zatim se tu upliću i igre kontrole u kojima je u kontroli uvijek onaj kojem je "racionalni dio" uključeniji.

Ako ste se upleli u ljubavnički odnos koji vas troši, a ne znate kako se iz njega ispetljati, evo savjeta koji vam mogu pomoći.

1. Preuzmite odgovornost za svoj odabir. Bez obzira koliko se osjećali ovisnima o toplini, ljubavi, seksu, nježnosti, razumijevanju i svemu ostalom što od ljubavnika dobivate, to je odnos koji sami odabirete, a ne odnos u kojem morate biti.

2. Sagledajte odnos u cjelini. Kada odabirete taj odnos, to znači da odabirete sve što on u vaš život unosi: i ekstazu, i nadahnuće, i navale pozitivne energije, ali i nemir zbog neutažene seksualne želje, nemogućnost koncentracije na posao, loše spavanje, previše razmišljanja, a možda i grč, bol, anksioznost, depresiju - ovisno o tome koliko je taj odnos pokrenuo vašu podsvijest. Svaki put kada odabirete da se vidite sa svojim ljubavnikom i uživate s njim, istovremeno odabirete i cijelu lepezu osjećaja koji su na ovoj drugoj, tamnijoj strani emotivnog spektra.

3. Sagledajte ljubavnikovu životnu situaciju. Mnoge empatične žene se vežu uz ono što kod ljubavnika iskače u prvi plan: "Nedostaje mu ljubavi", "Tužan je", "Treba mu pomoć". Međutim, uz tu istinu, postoji i još jedna istina: takvom emotivnom stanju je prethodio niz životnih odluka o kojima možda nemate najbolje mišljenje. Na primjer - ostajanje sa suprugom samo zato što je agresivna, manipulativna ili financijski ovisna o njemu ili ostajanje u braku zbog straha od odbacivanja od strane djece i od osuđivanja okoline. Pobrinite se da o cjelokupnoj ljubavnikovoj životnoj situaciji razvijete svoje vlastito mišljenje.

4. Osvijestite da ljubavnik nije samo onakav kakvim ga vidite kada ste skupa. Ljubavnici će jedno za drugo sačuvati ono najljepše, ali to najljepše nije sve. Prisjetite se da postoji puno njegovih osobina i ponašanja koja vam se možda ne bi svidjele, a izlaze na vidjelo u drugim odnosima - u odnosu sa suprugom, djecom, s roditeljima, na poslu...

5. Nemojte pokušavati biti "kao on". Ako ste se upleli u odnos s nekim tko bez problema može voditi dvostruki ili trostruki život, bez grižnje savjesti ili težnje da bude samo u jednom, cjelovitom odnosu, to ne znači da je takvo funkcioniranje superiorno ili dobro. Vi ne znate kako se vaš ljubavnik osjeća kada niste skupa. Možda prolazi kroz teška ili bolna stanja, možda se osjeća prazno, beznadno ili obezvrjeđuje život. Ako se povodite za njegovim stilom života, izgubit ćete vlastiti orijentir koji se temelji na vašim životnim vrijednostima i možda ćete s vremenom postati osoba kakva uopće ne želite biti.

6. Sagledajte ljubavnikovu osobnost u cijelosti. Možda vam se sviđa što je privlačan i izvrstan ljubavnik, ali vam se istovremeno možda ne sviđa što je nelojalan i što je odlučio voditi emotivno podvojen život. Možda vam se sviđa što vas obasipa komplimentima, ali vam se možda ne sviđa što nije tu za vas onda kada vam je teško.

7. Vratite se sebi. U takav odnos niste ušli slučajno. Možda ste upali u projekciju očinske figure kakvu nikada niste imali, pa vam odgovara pokroviteljska ili zaštitnička uloga ljubavnika. Možda ste prepoznali da vam ljubavnik nudi nježnost i pažnju kakvu u postojećem partnerskom odnosu nemate. Što god bilo u podlozi vašeg odabira ljubavničkog odnosa koji vam u cjelini ne odgovara, to je ono što trebate istražiti. To je vaša životna priča na koju, za razliku od tuđih životnih priča, imate utjecaja.

Tomica Šćavina, studeni 2015.
Kolumna je objavljen u magazinu Sensa.

24.11.2015