Skrivena agresija

Agresija ne mora uvijek biti direktna. Može biti umotana u svoju suprotnost - u blagost, toplinu i davanje upravo onog što vam treba.

Kada je riječ o agresiji, svi će najprije pomisliti na ljude koji je izražavaju direktno: vikanjem ili silom. No međutim, agresija nije tako jednostavna. Jedna od glavnih svrha izražavanja agresija je dominacija ili nadvladavanje i put kojim se provodi ne mora biti direktan. Dapače, može biti vrlo suptilan - zamaskiran osjećajima, mislima i željama koje se isprva čine sasvim pitomima i dobrohotnima.

Baš kao što postoje kratkovidni i dalekovidni ljudi, tako postoje i ljudi koji "bolje vide" drugoga kada su s njim blisko povezani i oni koji "bolje vide" kada gledaju sa sigurne udaljenosti. Dominaciju obično povezujemo s ovim "emotivno dalekovidnima" - s distanciranim ili hladnim osobama koje su u stanju ljude tretirati s visoka. One koji su primarno topli, koji imaju izraženu želju za kontaktom i koji nemaju problem s pokazivanjem osjećaja obično ne doživljavamo agresivnima, već upravo suprotno - lako im poklanjamo povjerenje jer čine ugodno društvo.

To može biti vaša nova prijateljica koja pokazuje veliko zanimanje za vas i vaše uspjehe. To može biti muškarac koji vas diskretno odmjerava i toplo vam se osmjehuje. To može biti kolegica s posla koja vam se lako otvorila i pokazala vam da često ima osjećaj manje vrijednosti, a vas doživljava kao vrlo samopouzdanu osobu.

Ništa od ovih ponašanja se ne čini agresivnim. Niti ne mora biti. Nova prijateljica se može pokazati kao draga osoba koja vas iskreno podržava u vašim uspjesima. Muškarac koji vam pokazuje da ste poželjni može se pokazati kao netko stvarno dobar za vezu ili avanturu - ovisno o tome što priželjkujete. Kolegica s posla se može pokazati kao netko tko će vam rado pomoći i možda od vas naučiti kako se na poslu bolje postaviti.

Međutim, odnos se može razvijati i drugačije. Može se dogoditi da vam nova prijateljica odjednom počne dijeliti zadatke koji bi joj trebali osigurati uspjeh do kojeg sama ne zna doći. Može se dogoditi da vas muškarac od kojeg ste primali nježnu ljubavnu ili erotsku energiju pokuša uvući u ljubavnički odnos koji zapravo ne želite, jer želite ostati slobodni ili svog partnera ne želite prevariti. Može se dogoditi da kolegica s posla koja "rado pomaže" pred vašim nadređenima pokuša pobrati sve lovorike i pokazati se sposobnijom od vas.

Obrat se događa kada osoba stekne osjećaj dovoljno čvrste povezanosti i kada počne procjenjivati da je dala puno i da je vrijeme da joj uloženo bude i vraćeno. U odnosima u kojima davanje nije pomiješano s agresijom, osjetit ćete da je dinamika davanja i primanja ležerna, bez previše razmišljanja o tom odnosu i bez zbunjujućeg balansiranja između povjerenja i nepovjerenja. To ne znači da je davanje koje je pomiješano s agresijom samo po sebi loše ili neiskreno. Dapače. Dio priče su i dobre namjere. Ljudi čiji je put agresije "potkožan", "topao" i "uplivavajući" izrazito su senzibilni i svojim unutarnjim ticalima lako mogu detektirati ono što vam treba i upravo to vam dati. Svojom podrškom, poticajem ili nježnom energijom mogu zaliječiti vašu nesigurnost i povrede i tako vas učiniti da se osjećate slobodnijima i sigurnijima u sebe.

Pružanje podrške, poticaja i svega ostalog što nekome treba u dobrim i kvalitetnim odnosima je prirodno. Međutim, kada je pomiješano sa skrivenom agresijom, povezivanje je puno intenzivnije i djeluje zbunjujuće, jer se vrlo brzo vežete i stječete dojam da tu osobu jako dobro poznate ili trebate, iako ste proveli malo vremena skupa.

Najjasniji pokazatelj da je bliskost koju vam je netko ponudio pomiješana s agresijom je obrat, odnosno pokušaj uspostavljanja kontrole i izvlačenja koristi za sebe. Ta korist nije samo nešto što se dobiva izvana (npr. mjerljivi uspjeh, seks i sl.). Ona je i unutarnja, psihološka. Kada je riječ o prijateljici iz gornjeg primjera koja zahtijeva da joj osigurate uspjeh, ona želi i osjećaj uspješnosti i važnosti. Kada je riječ o muškarcu koji vas želi za ljubavnicu, on želi i potvrdu da je bolji muškarac od vašeg partnera ili da je do te mjere neodoljiv da ćete pristati na bilo kakav, pa i ljubavnički odnos s njim. Kada je riječ o kolegici s posla, osim pokušaja napredovanja ili osiguravanja radnog mjesta, ona želi i potvrdu da je sposobna i da njen rad vrijedi. Svi oni žele isto ono što su dali i vama - lijek za vlastitu povredu ili potvrdu pozitivne slike o sebi. Međutim, način na koji pokušavaju doći do toga je u konačnici destruktivan za odnos, jer se temelji na kontroli, a ne na slobodnoj volji.

Svako davanje predstavlja rizik. Ako vam netko ulije snagu, pokaže nježnost, potakne vas na promjenu, odzrcali pozitivnu sliku o vama... sve su to dobrovoljna davanja. Ako osjetite prirodan poriv da uzvratite, to je dobar znak. U kvalitetnim odnosima dinamika davanja i primanja je otprilike podjednaka, s tendencijom rasta. No, ako je riječ o davanju u koje je kodiran cilj, odnosno, nužnost vraćanja, onda dolazi do trzavica.

U takvim trenucima, najbolja obrana (i zaštita) je odluka o neprihvaćanju nametnutog osjećaja duga i distanca. Bez povezanosti, bez bliskosti, agresija ostaje bez naučenog, skrivenog puta, pa zatočena u tijelu počinje bujati, što otvara vrata mogućnosti da se pokaže direktno. Prijateljica koja primarno želi vašu uspješnost, muškarac koji primarno želi vaše tijelo ili kolegica s posla koja primarno želi vaše samopouzdanje u takvim trenucima bi, na vašu distancu napokon odgovorili direktno - odbijajuće, ljutito, omalovažavajuće ili otresito. To bi bio novi pokušaj nametanja osjećaja duga, ovaj put zbog iznevjerenosti.

Svako emotivno davanje se temelji na povjerenju da će biti primljeno, a ne ignorirano ili odbačeno. A nakon što je primljeno, temelji se na povjerenju da će na neki način, u kojem god obliku, biti uzvraćeno, a ne potisnuto ili iskorišteno. Zato su i osjećaj iznevjerenosti i agresija koja se zbog tog osjećaja stvaraju stvarni, ali u osnovi ne pripadaju u taj odnos, nego su zalutali iz bliskih odnosa iz djetinjstva, pa iskrsavaju u formi obrasca.

Živimo u svijetu koji je, između ostalog, i agresivan, što znači da nam je, kako bi se u tom svijetu mogli što bolje snaći, agresija potrebna. Sam pojam agresije je vrlo negativno etiketiran - asocira na rat, na nekontrolirane sukobe, na uništenje - pa je tim teže dopustiti si osjetiti vlastitu agresiju i poštivati je kao snagu. Agresija je dio ljudske prirode i potrebna nam je kako bismo pokrenuli promjene, kako bismo ustrajali na putu prema cilju, kako bismo se obranili od psihičkih ili fizičkih napada i imali snage za pozicioniranje svoje ambicije.

Osloboditi svoju agresiju i usmjeriti je u ono što, kao odrasli ljudi procjenjujemo dobrom svrhom, nije jednostavno. Od malena smo naučeni da nakon agresije dolazi osjećaj krivnje. To je utabani put - kada smo agresivni, pred svojim najbližima ispadamo loši, a kada se osjećamo krivima, pokušavamo popraviti situaciju kako bi ispali dobri. Zato se u odrasloj dobi prirođena agresija teško probija van i iskrsava u formi obrazaca nastalih u ranim, bliskim odnosima.

Sinonimi za agresiju su: borbenost, svadljivost, destruktivnost, nametljivost. Antonimi su: mirnoća, zadovoljstvo, opuštenost. Kako bismo mogli biti mirni, zadovoljni i opušteni moramo ponekad biti i agresivni. Mir, zadovoljstvo i opuštenost mogu postojati jedino ako se osjećamo dovoljno snažnima da se, onda kada je to potrebno, obranimo i tako sačuvamo svoju psihičku, emotivnu i tjelesnu sigurnost. Paralelno s tim ide i izgradnja osjećaja sigurnosti u sebe, u svoje životne vrijednosti, u svoje želje i odluke.

Tomica Šćavina, studeni 2015.
Kolumna je objavljen u magazinu Sensa.

25.11.2015