Osjećaj sigurnosti - otkud izvire i kako ga steći?

Osjećaj sigurnosti je izuzetno važan i vrlo složen, jer se odnosi na doslovno sve aspekte života.

Živimo u nepredvidivom, nesigurnom svijetu i naša ljudska krhkost lako izlazi na vidjelo na puno različitih nivoa - na tjelesnom planu, na emotivnom, na intelektualnom. Živjeti s tom krhkošću tako da se, onda kada je to potrebno, na vrijeme zaštitimo, a istovremeno ne dopustiti da zaštita otvrdne u oklop koji nas guši i sputava je pravo umijeće.

Na tjelesnom planu - možemo se razboljeti, pasti i udariti se, povrijediti se na razne načine. Na emotivnom planu nam je moguće potkopati samopouzdanje uvredama, ismijavanjem, preuveličavanjem naših slabosti. Na intelektualnom planu nas je moguće ušutkavati, tretirati nas kao glupe ili nas sputavati u stjecanju znanja. Paleta osjećaja nesigurnosti vrlo je široka. Možemo se osjećati egzistencijalno nesigurnima, pa stalno brinuti o tome imamo li dovoljno novca. Možemo se osjećati nesigurnima u partnerskom odnosu, pa stalno brinuti hoćemo li uspjeti održati kvalitetnu vezu. Možemo se osjećati nesigurnima u svoje sposobnosti i talente, što nas može sputavati u ispunjenju svojih ambicija. Možemo se osjećati nesigurnima u društvu, pa stalno brinuti što će tko o nama misliti. Međutim, usprkos činjenice da svijet jeste nesigurno mjesto - zaista je u bilo kojem trenutku moguće da se ozlijedimo, da netko misli nešto loše o nama ili da nas povrijedi - osjećaj sigurnosti je moguće izgraditi. Ipak je na kraju to "samo osjećaj" koji često nema puno veze sa realnošću.

Osjećaj sigurnosti je izuzetno važan i vrlo složen, jer se odnosi na doslovno sve aspekte života. Razvija se u ranom djetinjstvu, kroz privrženost majci (a kasnije i drugim bliskim osobama) koja djetetu stvara ili ne stvara sigurne uvjete za izražavanje njegovih potreba i osjećaja, te za istraživanje vanjskog svijeta u onoj mjeri u kojoj je dijete za to spremno. Kada je dijete sigurno da svaki put kada je gladno može računati na to da će biti nahranjeno, da će svaki put kada je uplašeno ili kada ga nešto boli biti zbrinuto u utješnom zagrljaju i da će biti podržano u tome da istražuje okolinu i samo stječe iskustva u svijetu, onda će razviti temeljni osjećaj sigurnosti. Taj temeljni osjećaj sigurnosti će mu kasnije u životu omogućavati da razlikuje opasne od bezopasnih situacija, da se ne srami izražavati svoje osjećaje u bliskim odnosima, da lako izražava svoje stavove u društvu i da se osjeća sposobnim da si obezbijedi financijski stabilnu egzistenciju.

Međutim, kako nitko od nas nije odrastao u idealnoj obitelji, svi se, barem malo i barem povremeno, u nekim aspektima života osjećamo nesigurnima. Tu nesigurnost najčešće pokušavamo na razne načine sakriti, pa nas to može odvesti i u potpuno izbjegavanje situacija u kojima naše nesigurnosti mogu izaći na vidjelo, što nam može značajno osiromašiti živote. Osim toga, može nas voditi u pokušaj izgradnje osjećaja sigurnosti "izvana" - preko ugleda, partnera, novca i slično - što je zapravo zamka iz koje izlazimo jednako nesigurni kao i kada samo u nju ušli.

Jedna od vrlo čestih zamki u koje upadamo tražeći osjećaj sigurnosti je fiksacija na zaradu. Istina, manjak novca nam može značajno narušiti kvalitetu života i učiniti nas da se osjećamo vrlo nesigurnima. No međutim, fiksacija na zaradu, gomilanje novca ili radoholičarstvo nikada ne stvaraju unutarnji osjećaj sigurnosti, već upravo suprotno - pošto se temelji na strahu da jednog dana nećemo imati, stalno gomilanje novca hrani taj strah i uvjerenje da nećemo imati biva sve jače, što vodi u još više opsesivnog rada i još više gomilanja novca, nekretnina ili stvari "koje će nam sigurno jednom zatrebati".

Druga zamka u koju često upadamo tražeći sigurnost je izgradnja određene slike o sebi. Slika "sigurne mene" se može sastojati od slike bogatstva koju mogu graditi kupujući skupe stvari, iako sam na računu u minusu. Slika "sigurne mene" se može temeljiti na tome što sam u braku (iako supruga ne podnosim) samo zato što ta institucija odaje dojam sigurnosti pred drugima. Slika "sigurne mene" se može temeljiti na tome da se stalno trudim biti u medijima kako bih djelovala što uspješnije i time prikrila osjećaj nesposobnosti ili se može temeljiti na izgledu, pa ću previše pažnje posvećivati dotjerivanju ili ću se podvrgavati tretmanima koji su štetni za tijelo, samo kako bih ugušila unutarnje uvjerenje da sam ružna ili pretila.

Još jedna od zamki u koje nas može odvesti potraga za osjećajem sigurnosti je destruktivna veza. Primjerice, žene koje u svojim obiteljima nisu imale adekvatnu zaštitu, a tijekom djetinjstva su bile tjelesno ugrožene (npr. bullying u školi ili pedofilija) često kasnije u životu traže mišićave muškarce pored kojih se osjećaju tjelesno zaštićenima, što nikako nije dobar kriterij za biranje partnera. Osim što se može pokazati agresivnim, uz muškarca koji svoje samopouzdanje gradi na mišićima često idu i neke nepoželjne osobine ličnosti, kao što je na primjer snažna potreba za dominacijom kojom može potkopavati ženin osjećaj sigurnosti na emotivnom ili intelektualnom planu.

Ima puno zamki u koje, tražeći sigurnost, možemo upasti. Možemo zasnovati obitelj prije nego što smo spremni za to, možemo se stalno mučiti projekcijama daleke budućnosti koje se nikada na kraju ne ostvare onako kako smo zamislili i zbog njih propustiti život koji se odvija ovdje i sada.

Jedan od najvažnijih koraka za izgradnju osjećaja sigurnosti u sebi je osvještavanje onog što nas je tijekom života činilo nesigurnima. Kada znamo da sumnjamo u svoje sposobnosti zato što smo kao djeca bili izvrgnuti kritikama ili okrivljavanjima, kada znamo da kao djeca nismo dobili adekvatnu zaštitu onda kada nam je trebala ili da smo strahovali od gladi jer je frižider bio često prazan, onda možemo početi i raditi na tome - po mogućnosti, uz psihološku pomoć terapeuta koji nas može voditi prema probavljanju osjećaja koji leže u korijenu problema.

Drugi važan korak je pravovremeno se zaštiti od onih koji se hrane vašim osjećajem nesigurnosti kako bi se sami osjećali sigurnijima, odnosno - sposobnijima, važnijima, inteligentnijima ili na bilo koji način boljima od vas. Kako bi gradili i održavali svoju zonu emotivne sigurnosti, ponekad je potrebno prekinuti dugogodišnja prijateljstva i distancirati se od pojedinih članova obitelji. Na početku se to može činiti teško, ali s vremenom će vam postati jasno da zauzvrat dobivate nešto zaista vrijedno - osjećaj mira, stabilnosti i sigurnosti.

Treći važan korak je priznati si da vam trebaju drugi ljudi i početi tražiti pomoć od prijatelja onda kada vam je pomoć potrebna. Nema goreg osjećaja od onog da ste sami i da se uvijek sami morate nositi sa svim životnim nedaćama. Čak i ako ste navikli na ulogu snažne osobe koja uvijek može sve sama, riskirajte, izložite se možda i neugodi, ali zatražite pomoć, jer je osjećaj da imate ljude na koje možete računati nezamjenjiv. Mi ljudi smo društvena bića i trebamo jedni druge kako bismo se osjećali povezanima, kako u svojim trenucima snage, tako i u svojim trenucima slabosti.

Četvrti važan korak je posvetiti se kvalitetnom planiranju vremena, jer dobar plan i stavljanje na papir svih obaveze koje trebamo obaviti nam u glavi "otvara prostor" za sudjelovanje u onome što radimo ovdje i sada. Bez plana i dobro posloženih prioriteta nam događaji "samo dolaze" i sve što možemo je besperspektivno izvršavati ono što je trenutno tu, a to nas baca u osjećaj nemoći i nesigurnosti. Kada imamo dobar dugoročan plan u vezi svojih životnih ciljeva i kada imamo naviku planirati vrijeme iz tjedna u tjedan, onda imamo kapaciteta za uživljavanje u radnje koje obavljamo u sadašnjosti. Jer, svaka od aktivnosti koje obavljamo je važna. Svaka od njih je dio života i svojom uključenošću u tu radnju stječemo dublji doživljaj života, a samim time i osjećaj stabilnosti i sigurnosti da možemo obavljati zadatke koje smo stavili pred sebe i da smo sposobni za siguran put dalje.

Tomica Šćavina, prosinac 2014.
Članak je objavljen u magazinu Sensa.

07.01.2015