Kako se obraniti od negativnih projekcija?


Vjera je vrlo moćan psihološki pokretač.

Kada je netko uvjeren da ste loši, neće se pitati je li u pravu, nego će samo tražiti nove dokaze da je to istina.


Ljudi jedni o drugima imaju raznorazne predodžbe koje se ponekad grade godinama, a ponekad se stvore u tren oka. Um nije u stanju biti stalno otvoren za nova iskustva i stalno iznova upoznavati osobu, pa je zato između "ja" i "ti" uvijek neka predodžba. Kada imamo o nekoj osobi predodžbu da je ovakva ili onakva, onda od nje možemo očekivati ovakvo ili onakvo ponašanje. Ta predodžba stvara osjećaj sigurnosti, ali ujedno i predstavlja obranu koja ograničava bliskost.

Kada netko o vama ima trajnu negativnu predodžbu koja se temelji na uvjerenju da ste glupi, nesposobni, pokvareni ili slično i, ako je još k tome taj netko bliska osoba - član obitelji ili partner - onda je najteže, ali i najvažnije od svega pomiriti se s tim da to uvjerenje, dokazujući suprotno ili prikazivanjem sebe u najboljem svjetlu, nećete uspjeti promijeniti. Vjera je vrlo moćan psihološki pokretač i kada je netko uloži u negativnu predodžbu, onda se neće pitati o tome koliko je ta predodžba istinita, nego će se pitati gdje sve može pronaći dokaze kako bi tu negativnu predodžbu održao. I upravo zbog predanosti svom uvjerenju, ti dokazi će mu dolaziti spontano, lako i zvučat će vrlo logično.

Poput fanatičnog znanstvenika kojem je fanatizam oduzeo moć zdravog mišljenja, pa od svoje teorije, umjesto da je testira, stvara dogmu, tako se i osoba koja ima čvrstu, negativnu predodžbu o vama drži te predodžbe i ne može je napustiti. A ne može je napustiti upravo zato što mu jako puno znači. Ta negativna predodžba je jedna vrsta leće kroz koju on/ona projicira svoj nepoželjni emotivni sadržaj u vas.

Zbog toga što se osjeća jadno, frustrirano, nemoćno, bijesno, on/ona mora "nagaziti" drugoga i na taj način si olakšati taj unutarnji teret. Međutim, to olakšanje traje vrlo kratko, jer se nemoć, frustracija, mržnja i svi ostali neizdrživi osjećaji stvaraju uvijek iznova, jer on/ona u sebi ima jednu vrstu unutarnjeg perpetuuma mobile-a upravo za takva stanja. I najmanja životna prepreka kod nje/njega stvara snažnu frustraciju, a ponekad i pravu tjelesnu bol zbog koje ne može izdržati nego mora puknuti i pljusnuti svoj neželjeni emotivni sadržaj prema vama.

Takvim ljudima ne smijete biti izloženi. Svaka emotivna izloženost može biti pogubna, jer nikada ne znate kada će nastupiti novo "pražnjenje". S njima možete izaći na kraj samo "s mozgom", dakle, djelujući iz glave, a ne iz emocija, a da biste to mogli najprije se morate pomiriti s tim da s tom osobom ne možete imati cjeloviti odnos, jer je za cjeloviti odnos nužno potrebna emotivna otvorenost.

Kada je riječ o nekome iz uže obitelji, taj gubitak vjere u mogućnost dobrog odnosa je prilično težak, jer je hladnoća i lakoća s kojom vas takva osoba povrjeđuje teško shvatljiva. Ako ste joj bili izloženi od malena, onda ste se zasigurno spontano branili i niste osjećali povrijeđenost, nego šok, nevjericu i odbacivanje realnosti takve kakva jeste, vjerujući da je negdje unutra ta osoba ipak dobra, da pazi na vas, da joj je stalo. Međutim, ta prirodna, dječja zaštita vas kasnije, u odrasloj dobi, može odvesti u vrlo nezgodne odnose.

Kako biste u ovom svijetu pronašli svoje mjesto pod suncem i stvarali kvalitetne odnose, treba vam cjelovito emotivno funkcioniranje. Međutim, kada je ono zamagljeno dječjom naivnošću iz koje izvire uljepšana slika stvarnosti, svako malo ćete upadati u situacije koje će vam tu sliku rušiti. Takve situacije su neizbježne, samo je pitanje na koje načine ćete se s njima nositi.

Kako biste mogli pravovremeno reagirati - obraniti se ili izbjeći situaciju u kojoj biste mogli ostati povrijeđeni - trebate dopustiti da pozitivna slika o onome tko vas je povrjeđivao projicirajući u vas svoje nepoželjne emotivne krhotine izblijedi. Ta osoba nema onu zdravu emotivnu jezgru za koju ste mislili da je ima. Vjerovanje u tu njegovu/njenu zdravu emotivnu jezgru vas čini izloženima, ali istovremeno vas i brani od toga da zaista osjetite emotivnu bol koju vam je ta osoba nanijela.

Preopćenite negativne predodžbe koje takva osoba gradi o vama (i o drugima, i o svijetu) zapravo su jedna vrsta zatvora uma u kojem debeli zidovi predodžbi stvaraju privid sigurnosti. Ti debeli zidovi čuvaju jedan vrlo oskudan i mračan emotivni svijet koji se stalno teži rasprostraniti na druge, na one koje doživljava slabijima - na dijete, na mlađu sestru ili brata, na emotivno mekog supruga ili suprugu. Emotivna mekoća i otvorenost "slabijih" ih doslovno mame da se rasterete.

Najvažnije od svega je ne dopustiti im to rasprostranjivanje. U nekim slučajevima treba dosta vremena da bi se prevazišao dječji strah od odmazde, jer ta osoba zapravo nikada nije moćna u sadašnjosti, kad ste odrasli, već samo kada je gledana dječjim očima u kojima su zapeli šok i nevjerica. Međutim, da biste se takve osobe zaista riješili, treba vam sva vaša zdrava, odrasla moć. Treba vam snaga vaših osjećaja pomoću kojih ih možete udaljiti od sebe i tako se zaštititi od povrede, zatim se prema njima ponašati "iz glave", bez emotivne veze, ponekad i kao prema strancu, jer ste i vi toj osobi stranac - nikada vas zapravo nije upoznala. Poznavala je samo vlastite predodžbe o vama, baš poput fanatičnog znanstvenika.

Tomica Šćavina, travanj 2014.
Članak je objavljen u magazinu Sensa.

27.04.2014