Zašto nas negativnosti toliko pogađaju?

Zašto su ljudi tako negativni?

Zbog čega su novine pune

katastrofa i loših vijesti?

Zar su negativnosti snažnije

od pozitive?

Kako to da kritike imaju puno snažnije djelovanje od pohvala? Zašto nam svađa s partnerom danima odjekuje u glavi, a toliki lijepi trenuci prođu i kasnije ih se više nikada ne sjetimo? Zar su negativnosti jače od pozitive? Zar je ono loše toliko snažnije onog dobrog?

Na žalost, da. Psiholog John Cacioppo je napravio istraživanje prilikom kojeg je svojim ispitanicima pokazivao tri serije fotografija - one koje uzrokuju pozitivnu emotivnu reakciju, one koje uzrokuju negativnu emotivnu reakciju i one koje uzrokuju neutralnu emotivnu reakciju. Otkrio je da negativan podražaj izaziva i do pet puta snažniju električnu aktivnost u mozgu od pozitivnog podražaja. Iz toga je zaključio da loše vijesti na nas utječu puno snažnije od onih dobrih. Nakon njega, puno drugih znanstvenika se bavilo ovom temom i dobili su slične rezultate. Ali, ne brinite, iako se isprva može činiti zastrašujuće, do kraja kolumne ipak neće sve izgledati tako crno.

Činjenica da negativni podražaji imaju puno snažniji utjecaj od pozitivnih zapravo je prilično logična. Snažno registriranje negativnih podražaja nas čuva od opasnosti. Kad smo bili djeca, riječi kao što su "ne" i "ne smiješ" su nam puno puta spasile život. Zbog snažnih reakcija na te riječi, kad smo imali dvije ili tri godine, ipak nismo pali u more i ipak nismo gurnuli žicu koja je stršala iz igračke u utičnicu. Pošto čak i bebe od tri mjeseca reagiraju na negativnosti također puno snažnije - kao i odrasli - psiholozi su zaključili da je riječ o instinktu, a ne o svjesnoj odluci. Pretpostavlja se da je riječ o evolucijskoj prilagodbi.

Eto, kao vrsta smo se prilagodili. Uspjeli smo svašta preživjeti. Međutim, gledamo li to iz svoje perspektive, iz perspektive suvremenog čovjeka, to preživljavanje nas je koštalo životnog zadovoljstva. Činjenica da su nam mozgovi puno osjetljiviji na negativno nego na pozitivno odražava se u svim aspektima života, a naročito u intimnim odnosima. Psiholog Roy Baumeister i njegovi suradnici su zaključili da veza može biti i ostati kvalitetna jedino onda kada u vezi ima barem pet puta više pozitivnih nego negativnih iskustava i doživljaja. U suprotnom, pet puta snažnije doživljena negativna iskustva na ovoj imaginarnoj "vagi ljubavi" pretežu i odnos se urušava u trajno nezadovoljstvo ili prekid.

Ovakav odnos negativnog i pozitivnog (1:5) koji je potreban da bi se uspostavila ravnoteža pokazao se točnim i u drugim aspektima života. Istraživači su pronašli da povremeni "veliki" pozitivan događaj ne utječe na mozak dovoljno snažno kako bi ispravio ovu pet puta snažniju evolucijsku nepravdu. Treba nam puno malih pozitivnih iskustava kako bismo "vagu pozitivnog i negativnog" nagnuli u našu korist, jer se mozak u protivnom automatski fokusira na negativno.

Između ostalog, ovo je i objašnjenje zašto ima toliko self-help knjiga koje se temelje na pozitivnim afirmacijama. Um je gladan pozitivnih poruka i zato ove afirmacije na neko vrijeme zaista mogu pomoći čovjeku da bude vedriji i da bolje funkcionira. I sve dok pomažu – dobro je. To je laka i svima razumljiva metoda koja umu punom negativnih odjeka predstavlja pravo osvježenje. Međutim, svatko tko se na ovaj način hranio pozitivom zna da ova metoda ima svoj vijek trajanja. Nakon nekog vremena, puno puta ponovljene riječi počnu zvučati isprazno, a negativni podražaji iz stvarnog svijeta su i dalje pet puta jači.

Mark Waldman, neuroznanstvenik koji se posvetio istraživanju utjecaja duhovnosti na mozak predlaže da se svaku večer prije spavanja prisjetite pet najljepših doživljaja u danu. Oživljavanje lijepih iskustava, po njegovom mišljenju, može neutralizirati tendenciju mozga da snažnije reagira i lakše se dosjeća negativnih iskustava.

Dugoročno gledano, možete razviti strategije obrane od negativnih informacija tako da čitate novine, surfate po internetskim portalima ili gledate informativne emisije samo u ograničeno vrijeme koje si odredite za to. Na taj način sebi dajete poruku da ste vi taj ili ta koja odlučuje primiti negativne informacije u određenoj količini, a ne da vas te negativne informacije kontroliraju i vuku, pa vam se slobodno vrijeme ili vrijeme na poslu rasipa na nekontrolirano upijanje negativnosti. Po mogućnosti, neka „vrijeme za negativu“ ne bude ujutro, jer ste onda naročito otvoreni i osjetljivi.

Osim toga, druženje s ljudima koji samo prepričavaju negativnosti možete svesti na minimum. Prenošenje loših vijesti je poput neke vrste virusa koji zarazi um i, ako ste izloženi zarazi, vrlo je moguće da ćete uskoro i vi postati takvi. Čak i ako ne postanete, nećete moći izbjeći loš osjećaj, neku vrstu težine i depresije koja će se zbog takvih priča uvući u vas.

A u ljubavnoj vezi – nemojte zaboraviti isticati koliko jedno drugome značite i kroz kakva ste sve lijepa iskustva u životu zajedno prošli. Kako bi stvorili i zadržali pozitivnu perspektivu, potrebno je stalno se podsjećati da su ugodni doživljaji i osjećaji važni, da zaslužuju vašu pažnju i da ih želite uvijek iznova stvarati i njegovati.

Tomica Šćavina, siječanj 2014.
Članak je objavljen u magazinu Sensa.

14.01.2014