Sreća i smisao

Sreću tražimo u sadašnjosti, a smisao

u povezivanju prošlosti, sadašnjosti i

budućnosti u kvalitetnu priču.

Svi želimo sretan i ispunjen život. Zato i postoji toliko knjiga na tu temu - jer želimo aktivno sudjelovati u stvaranju sreće i zadovoljstva. Međutim, naputci iz knjiga često ne funkcioniraju i čini se da život ima neki svoj ritam, neku svoju priču koju želi ispričati kroz nas. Koliko je ta priča smislena i koliko ćemo se u njoj osjećati sretnima u velikoj mjeri ovisi o nama. Na puno toga ne možemo utjecati - primjerice, hoćemo li u avionu kojim letimo upoznati čovjeka svog života ili će se avion srušiti - ali u tom moru događaja koji su izvan kontrole, postoje i događaji koje možemo i sami izazvati stremeći prema sretnijem ili smislenijem životu.

Roy F. Baumeister, profesor psihologije na univerzitetu u Floridi je zajedno sa svojim timom istraživao razliku između smisla i sreće. Profesor Baumeister navodi kako će roditelj često za svoje dijete reći: "Samo želim da bude sretan", ali gotovo nikada: "Samo želim da mu život ima smisla", mada je to nešto što većina nas želi sebi. Želimo da nam životi budu smisleni. Ne osjećamo se dobro kao žrtve okolnosti, kao bića koja su dovedena na ovaj svijet takav kakav jest, bez smjera i svrhe. Zato nam treba kreiranje života koji nama osobno ima svoju vrijednost i svoj smisao.

Istražujući način na koji ljudi doživljavaju smisao i sreću, profesor Baumeister je otkrio da se ova dva pojma, kao što je i očekivao, u mnogočemu preklapaju. Međutim, postoje i veoma značajne razlike, što nije ništa čudno, budući da su ljudi ponekad radi nekog višeg smisla spremni podnijeti velike žrtve, što direktno narušava osjećaj sreće. Profesor Baumeister je otkrio da ljudi osjećaj sreće povezuju sa zadovoljenjem potreba, s dovoljnom količinom novca i s dobrim zdravljem, međutim da ništa od toga nema veze sa smislom ili kreiranjem smislenog života koji je moguć i u vrlo teškim situacijama. Osnovna razlika između sreće i smisla je u tome što sreću tražimo u sadašnjosti, a smisao u povezivanju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u jednu suvislu, kvalitetnu priču.

Dakle, važno je voditi računa i o jednom i o drugom. U protivnom će potraga za vječnom srećom u sadašnjosti potonuti u besperspektivno lutanje od ugode do ugode, a inzistiranje na smislu će, zbog pomanjkanja životnog užitka, otvrdnuti u ulogu žrtve.

STVARANJE SREĆE

1. Zaštitite dobar osjećaj

Sreća, zadovoljstvo, užitak, mir... Dobar osjećaj je nemoguće zadržati za stalno. Život je šarolik i treba nam cjelokupni spektar emocija kako bismo bili protočni za doživljaj te šarolikosti. Zato su trenuci, sati ili dani kada se osjećamo zaista dobro i kada nema nekih prevelikih stresova dragocjeni. Treba ih primijetiti i sačuvati da potraju što je duže moguće.

Sigurno se ponekad uhvatite kako vam vaših dva sata slobodnog vremena koje ste htjeli provesti u kadi ili u šetnji kvare razne brige, razmišljanja o prijateljima i kolegama, mozganja o prošlosti i budućnosti. Um živi u iluziji da prevrtanjem depresivnih ili anksioznih misli vrši neku vrstu kontrole. Kao da zaista nešto može učiniti, predvidjeti neku katastrofu, spriječiti, osigurati da se „greške iz prošlosti“ ne ponove. A ne može. I priznanje te nemoći vodi prema opuštanju i mogućnosti uživanja u periodu koji je dobar, pa makar on trajao samo sat-dva, za vrijeme šetnje ili odmaranja u kadi. Zato, kada se osjećate dobro, dopustite si taj dobar osjećaj. Recite si nešto u stilu: „Sada je sve ok. U redu je. Ništa ne moram. Nitko me ne tjera ni na što“. Pa, čak i ako se nećete odmah osjećati naročito dobro, takvi trenuci pune baterije i omogućuju vam da za vrijeme teških i stresnih perioda budete puno stabilniji.

2. Omiljene aktivnosti na listi prioriteta

Mnogi ljudi u sebi imaju zabranu za sreću koju su usvojili u obitelji. Na primjer, netko „ne smije biti sretan“ jer je drugima pored njega teško. Ili „ne smije biti sretan“ jer ima osjećaj da je upravo tada na meti onih koji mu tu sreću žele pokvariti. Ili „ne smije biti sretan“ jer to znači da je beskoristan, da samo troši dane ili da je sebičan. Zato je nekima jako teško na listu prioriteta staviti aktivnosti koje ih usrećuju.

Netko voli uzgajati cvijeće, netko voli boraviti među konjima, a netko otići u knjižnicu i satima prelistavati knjige. Ako imate osjećaj da vam život postaje monoton ili isprazan, napravite listu svih onih aktivnosti koje su u vama nekada budile entuzijazam. Zatim odvojite nekoliko aktivnosti koje su vam najviše značile i odlučite ih staviti na vrh vaše liste prioriteta. To znači da ćete, kada budete radili tjedni plan, prije svega odvojiti vrijeme za te aktivnosti. To može biti jednom tjedno ili češće, ovisi o vašim mogućnostima i svakodnevnim obavezama, ali važno je da te aktivnosti postanu dio vašeg plana, da se popnu na listi vaših životnih prioriteta, jer će se u protivnom ponovo dogoditi da ih „ono što se mora“ i „ono što bi trebalo napraviti“ istisne s te liste, a to automatski znači – manje životnog zadovoljstva.

Staviti svoje omiljene aktivnosti na listu prioriteta ne znači automatski - zanemariti djecu ili posao. To znači da vam, u životnim uvjetima kakvi jesu, trebaju vaše omiljene aktivnosti kako biste, između ostalog, mogli biti bolji roditelji svojoj djeci i kako biste, u konačnici, i svoj posao mogli efikasnije obavljati.

3. Dobar osjećaj je vrijedniji od novca

U današnje vrijeme, u kapitalističkom društvu i ekonomskoj situaciji kakva jeste, lako je upasti u zamku shvaćanja novca kao vrhunske vrijednosti. Mada se u teoriji većina ljudi ne bi s tim složila, u praksi ispada da nam je potreban novac kako bismo si kupili trenutke sreće, odnosno kako bismo si mogli priuštiti vrijeme opuštenosti... koje iz nekog razloga nikako ne dolazi.

Kada je novac na vrhu prioriteta, imate osjećaj da ga nikada nema dovoljno i zato se nikada ne smijete opustiti. Međutim, postavite li svoj dobar osjećaj kao veću vrijednost od vrijednosti novca, počet ćete sasvim drugačije funkcionirati. Tada ćete zarađivati i smišljati strategije veće zarade kako biste održali dobro stanje u sadašnjosti, umjesto da stalno trpite loše stanje kako biste što više zaradili. Dakle – najprije dobar osjećaj, a zatim zarada. Čak i ako se trenutno u životu uopće ne osjećate dobro, puno više će vam koristiti da si dopustite vrijeme za taj „loš osjećaj“, nego da stalno odgađate doživljavanje „lošeg osjećaja“ bježeći u posao. Dopustivši si stanje kakvo jeste, taj „loš osjećaj“ ćete barem malo dotaknuti i on više neće biti toliko potisnut, toliko odbačen, a samim time neće više biti niti tolika nepoznanica.


STVARANJE SMISLA

1. Prihvaćanje sebe u raznim periodima života

Većina ljudi se nekih perioda života ne vole prisjećati. Točnije rečeno, ne vole sebe iz tih perioda života - ne sviđa im se što su u osnovnoj školi bili "nesigurni štreberi" ili što su u srednjoj školi bili "depresivni ljenjivci". Međutim, sva ta iskustva nose u sebi i neku svoju dobru stranu. "Nesigurni štreber" je možda postao uspješan sveučilišni profesor, a "depresivni ljenjivac" je razvio svoju maštu do te mjere da danas kreira izuzetno zanimljive video igrice. Svaki period života je važan i, htjeli ne htjeli, ako je prošao, ne možemo ga mijenjati. Možemo samo promijeniti odnos prema sebi iz tog perioda života.

Predlažem vam da prelistate obiteljski album i susretnete se sa sobom iz različitih perioda života. Zapitajte se:
1. Koliko se prihvaćam?
2. Što je pozitivno proizašlo iz mojih tadašnjih osobina?
3. U čemu imam osjećaj da sam ostala ista, a u čemu da sam se promijenila?
Ovakvo sagledavanje prošlosti vam može pomoći da svoju sadašnjost i ideje o budućnosti povežete na jedan novi način.

2. Sve u svoje vrijeme

Djeca počinju učiti jezik i govoriti u određenoj dobi. Prije toga ne mogu jer im živčani sustav nije dovoljno zreo, a nakon toga također ne mogu jer je pravo vrijeme za to prošlo. Djeca koja su odrasla izolirana od ljudi i nisu imala prilike u pravo vrijeme naučili baratati jezikom kasnije imaju velikih problema. Mogu usvojiti mali fond riječi i koristiti ih samo u vrlo jednostavnim rečenicama.

Slično je i s drugim promjenama u životu. Primjerice, s dvadeset godina čovjek nije dovoljno zreo za dubinski rad na sebi i napuštanje obiteljskih obrazaca kao što je zreo u tridesetima ili ranim četrdesetima. Opet, ako ti obrasci ostanu predugo u čovjeku, prilično će se utabati i tim će ih biti teže mijenjati. Zato, ako vam se u nekom periodu života čini da ništa nema smisla i da vam je život potpuno kaotičan, imajte strpljenja jer za stvaranje smisla potreban određeni osjećaj kontrole, odnosno, zdrave moći. A neki periodi života su upravo natopljeni drugačijim emocijama - tugom, nemoći - ovisi što se u životu događa. Ako danas nešto ne možete sagledati i povezati u suvislu priču, to ne znači da to nećete moći za godinu dana ili za pet godina.

3. Osvijestite napredak

Mnogi ljudi samo idu naprijed, imajući pred sobom sliku svega onoga što tek trebaju učiniti ili postići. Ono što je već učinjeno, kao da nije važno. Kao da nije ni učinjeno. Taj manjak osjećaja vrijednosti onog što je napravljeno oduzima osjećaj snage i stabilnosti za buduća postignuća.
Božić i Nova godina su uobičajeno vrijeme za sagledavanje onog što je učinjeno i za planiranje onog što tek planirate napraviti. Ovaj put, predlažem da taj proces malo nadogradite. Razmotrite zadnje tri godine i planirajte buduće tri godine. To će vam proširiti perspektivu i dodati doživljaju sadašnjosti jednu sasvim novu dimenziju.


Tomica Šćavina, siječanj 2014.
Članak je objavljen u magazinu Sensa.

01.01.2014