Okvir života

 

Kada prihvaćamo ograničenja,

puno nam je lakše odrediti

gdje ćemo usmjeriti svoju energiju.

 

Ograničenja su nam

neka vrsta putokaza.



Za početak, evo jedno prilično neobično pitanje. Kada bi znali kako je to ne-postojati, kao što znate kako je to postojati, na što biste se odlučili: na postojanje ili ne-postojanje? Drugim riječima, da li biste odabrali roditi se na planeti Zemlji? Ovo pitanje, osim što je neobično, sasvim je nelogično. Ne možete znati na što biste se odlučili, jer iskustvo nepostojanja nikada niste i nikada nećete imati. Čak i kada bi (negdje, nekako) jednom ne-postojali, budući vas ne bi bilo, ne bi bilo ni onog koji doživljava, dakle ne bi bilo niti iskustva ne-postojanja. Možete samo zamisliti kako je to ne-postojati, što nije ni blizu pravom nepostojanju, jer je zamišljeno na temelju iskustva postojanja. Vi jednostavno postojite, ja jednostavno postojim. Mi postojimo.

Ono što želim istaknuti je činjenica da u samom startu nismo imali mogućnost izbora. Možemo, doduše, vjerovati da smo svoj život, baš ovakav kakav jeste, sami odabrali i dizajnirali, ali to je stvar vjerovanja, a ne iskustva. Svijest svakog od nas se polako stvarala tijekom djetinjstva i naše iskustvo nam govori da je ovo tko smo i što živimo zapravo sve što poznamo.

Osim što nismo imali mogućnost izbora u vezi postojanja, nemamo ga ni u vezi puno drugih stvari. Osim što ne možemo letjeti ili, recimo, disati pod vodom, ne možemo promijeniti još dosta toga što bismo možda željeli. Kao prvo, ne možemo promijeniti činjenicu da bez vode, hrane i sna nećemo baš dugo živjeti. Kao drugo, ne možemo promijeniti svoje gene i obiteljsko porijeklo. Kao treće, ne možemo promijeniti činjenicu da neke talente imamo, a neke nemamo. Ono što želim reći je da je ljudski život pun razno-raznih ograničenja. Jedino što u vezi toga možemo učiniti je prihvatiti svoju nemoć, odnosno sa vlastitim ograničenjima se - pomiriti.

Međutim, to je lako reći, a puno teže učiniti. Većina nas je frustirana zbog onog što bismo htjeli, a trenutno ne možemo imati ili zbog onog što bismo htjeli biti, a trenutno to nismo. Ipak, iznenađujuće je koliko nam upravo ograničenja, kada smo ih u stanju prihvatiti, mogu biti od koristi. Dok vozimo, moramo imati ograničenu mogućnost kretanja, inače će nastati kaos. Cesta ima određenu širinu i nije baš pametno voziti suprotnom stranom ili skretati na putove koji nisu prokrčeni. Tu su ograničenja koja poštujemo kako bi sve prošlo u najboljem mogućem redu. 

Slično je i u životu. Kada prihvaćamo ograničenja, puno nam je lakše odrediti gdje ćemo usmjeriti svoju energiju. Ako već ne možemo sutra odletjeti na Bahame i ostatak života provesti surfajući na valovima i ljenčareći u mreži za spavanje, tražit ćemo životno zadovoljstvo na neke druge načine. Ograničenja su nam neka vrsta putokaza. Kada bismo u svakom trenutku mogli sve, od svih tih mogućnosti bi se pogubili i, iz puste želje da napravimo odjednom svašta, vjerojatno ne bismo mogli ništa. Ljudi koji imaju osjećaj da mogu sve zaista često u životu ne naprave ništa, jer je u tom ´sve´ sadržano previše izbora, pa lako odustaju ili stalno mijenjaju pravac kretanja.

Želimo li nešto naslikati, dimenzije platna će u velikoj mjeri određivati smjer i duljinu naših poteza. Slično je i u životu. Tu su generalna ograničenja prostor-vrijeme sustava koja vrijede za sve ljude i individualna ograničenja svakoga od nas. Ona su neka vrsta životnih okvira koji nam omogućuju da svoje životne poteze, poput poteza kistom na platnu, povlačimo svjesnije i sigurnije.

Kada poštujemo ograničenja, napredujemo puno brže, jer se unutar tih ograničenja još uvijek nalazi široko polje mogućnosti. Međutim, te mogućnosti propuštamo sagledati ako stalno upiremo pogled izvan okvira. Ograničenja nisu ni naši prijatelji, ni naši neprijatelji. Ona su utkana u ljudsku prirodu, dolaze u paketu s postojanjem i njihovo prihvaćanje je temelj za kreiranje vlastite životne putanje.

Objavljeno na Net.hr

© Tomica Šćavina 2009.

* Osobni razvoj * Psihologija * Duhovnost

21.11.2009