Duguješ mi!


Kada nam se netko “dodvorava”,

odnos nije čist, zahvalnost koju

osjećamo je iznuđena i osjećaj duga

nas tjera da se ponašamo

po tuđim pravilima.


Kad posudite novac, vratit ćete onoliko koliko ste dobili. Ali, što se događa kada se osjećaj duga stvara kroz: činjenje usluga, davanje poklona ili pružanje informacija? Kako to vratiti?

Svi mi volimo imati oko sebe ljude na koje se možemo osloniti. Kad nam treba pomoć pri selidbi, popravku kompjutora, čuvanju djeteta ili traženju posla, sviđa nam se osjećaj da su tu ljudi na koje možemo računati. Međutim, tu su i oni ljudi koji rado nude svoju pomoć, koji su uvijek na raspolaganju, ali nas nakon nekog vremena ta njihova «dobronamjernost» počinje opterećivati, ostavljajući u nama pomalo mučan osjećaj vezanosti. U početku sve teče glatko, čini se da osoba «samo voli pomoći» i da za zauzvrat ne traži ništa, osim zahvalnosti. Ali, uskoro se stvari počinju komplicirati. Zahvalnost se pretvara u osjećaj duga, nakon čega slijedi – naplata.

Sve češće se događa da, u odnosu s tom osobom, radimo ono što inače ne bismo radili. Primjerice, slušamo dugotrajne žalopojke, odlazimo u šetnju onda kada nam se baš i ne ide ili prešućujemo stvari koje nam kod te osobe smetaju. Stvaranje osjećaja duga i način naplate duga varira od osobe do osobe, ali je mehanizam isti i spada u nesvjesne obrasce poznate pod nazivom «projektivne identifikacije».

Projektivnu identifikaciju zahvalnosti ili, jednostavnije rečeno, «dodvoravanje» je prvi put prije šezdesetak godina opisala psihoanalitičarka Melanie Klein. Ovaj obrazac temelji se na projiciranju osjećaja duga s kojim se druga osoba identificira. Smatrajući kako iz vlastite dobrote «podmeće svoja leđa» za drugoga, osoba najčešće svoje manipulacije nije svjesna, a suptilna poruka «duguješ mi» nije lako uočljiva.

Kako razlikovati obično, prijateljsko činjenje usluga i davanje poklona od odnosa ovisnosti koji nastaje kroz dodvoravanje?

Kada je u pitanju dodvoravanje, odnos nije «čist», zahvalnost koju osjećamo je iznuđena i nemamo osjećaj da imamo pravo odbiti drugu osobu kada od nas nešto traži. «Upleteni smo» i osjećaj duga nas tjera da se ponašamo po pravilima koja diktira druga osoba. Naročito je teško kada su u pitanju obiteljski odnosi. Često se događa da roditelji govore djeci: «Sve smo ti dali, sve smo za tebe učinili, a gledaj kako nam ti vraćaš!» Neispunjavanje roditeljskih očekivanja pri tom spada u «nezahvalno» ponašanje što stvara snažan osjećaj krivnje.

Roditelji koji svojoj djeci «nabijaju na nos» sve ono što su za njih učinili baš i ne vole svoju djecu. Oni su ih «stvorili», hranili, školovali, ali to nisu radili drage volje. Mada tu ne možemo govoriti o dodvoravanju, mehanizam je vrlo sličan. Roditelji su si «otkidali od usta», zapostavljali svoje karijere, oblikovali svoj život prema potrebama djeteta i zauzvrat traže «samo malo poštovanja». Međutim, to «malo» što traže je zapravo jako puno. Traže igranje po njihovim životnim pravilima. Sve drugo je «nezahvalno».

Što u vezi dodvoravanja možemo učiniti?

Ako ste uvezani u odnos koji se temelji na mučnom osjećaju duga, jedino što možete učiniti je da, usprkos mogućoj krivnji, prestanete raditi ono što se od vas očekuje. Prestenete li uz to i primati usluge koje vam dotična osoba nudi, to može dovesti – ili do pročišćavanja ili do prekida odnosa. Češće se ostvaruje ova druga varijanta, jer kod druge osobe dolazi do razočaranja. Ne zaboravite da iz njene (ili njegove) perspektive to izgleda sasvim drugačije. Ona (ili on) vam daje, daje, a vi ste zauzvrat «tako nezahvalni». Ako drukčije ne ide, pomirite se s tim da ćete u njenim (ili njegovim) očima takvi i ostati.

Ako ste skloni dodvoravanju (i to ste upravo osvijestili), svaki put kad nešto dajete ili nudite, zapitajte se: «Očekujem li nešto zauzvrat?» Uvijek je tu neko skriveno očekivanje, ideja o vraćanju uloženog, maštanje o nagradi za trud. Mada se isprva čini funkcionalnim, dodvoravanje na kraju obje strane iscrpi. Sve što dobivate je ono što vam osoba «mora dati» zbog osjećaja duga koji ste joj (nesvjesno) nametnuli. Tu nema kvalitetne interakcije. Ono što možete učiniti je prestati «podmetati svoja leđa» za druge i početi voditi računa o gipkosti vlastite kičme. Oni kojima je stalo do vas bit će vam blizu i onda kada im nemate što za dati. Nakon što odustanete od dodvoravanja, temelji za vaše odnose će biti puno kvalitetniji.

Objavljeno na Net.hr

© Tomica Šćavina 2009.

* Osobni razvoj * Psihologija * Duhovnost

28.10.2009